preskoči na sadržaj

Osnovna škola Popovac

Login
Tražilica

Naš školski grb

KATALOG INFORMACIJA

Godišnje izvješće o provedbi ZPPI za 2016. godinu, nalazi se u privitku.

Financijsko poslovanje

Priloženi dokumenti:
PRAVILNIK - JEDNOSTAVNA NABAVA.pdf

Učimo zajedno

Za osmaše!

eLektire

Hrvatska enciklopedija

Hrvatski pravopis

Jezični savjeti

Pohvale našem webu

 

Instagram škole

Twitter škole


Općina Popovac

Brojač posjeta
Ispis statistike od 30. 11. 2010.

Ukupno: 1676840
Danas: 89
Eko škola

Facebook škole

Šumske zanimljivosti
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
Životinjsko carstvo naših šuma
Autor: REBEKA FOKI, 19. 9. 2011.

Slika govori više od tisuću riječi, no za riječi ipak kliknite na opširnije! :)


PJEGAVI DAŽDEVNJAK
Pjegavi daždevnjak nastanjuje listopadne šume brežuljkastih i planinskih predjela u blizini voda. Troma je i spora životinja aktivna uglavnom noću kada se kreće u potrazi za hranom. Tijekom kišnog vremena može se vidjeti i danju. Većinu vremena provodi skriven na mjestima koja mu osiguravaju zaštitu i dovoljnu količinu vlage; ispod lišća, kamenja, srušenog drveća, panjeva ili u rupama. Daždevnjaci žive pojedinačno, ali često hiberniraju u skupinama. Hrane se ličinkama kukaca, puževima i drugim beskralježnjacima koje pronalaze vidom i njuhom. Iza glave imaju otrovne žlijezde, čiji otrov služi za obranu od napadača, ali nije opasan za čovjeka. Pare se tijekom proljeća i ranog ljeta, pri čemu se često mužjaci bore za ženku. Ženke kote razvijene ličinke ili već preobražene mlade. Daždevnjaci su vrlo osjetljivi na onečišćenje i uništavanje staništa.

SLAVUJ
Ova mala ptica živi u svijetlim bjelogoričnim šumama s grmljem te u šikarama, živicama, parkovima i vrtovima. Živahan je te stalno skakuće po grmlju i tlu, gdje traži hranu – kukce, gujavice i puževe. Mužjaci se glasaju izuzetno lijepim pjevom pa se smatra da je slavuj jedan od najboljih pjevača među pticama. Pjevaju i danju i noću, s tim da noću mužjaci pjevom privlače ženke, dok pjevanjem u zoru obilježavaju teritorij. Žive samostalno, a gnijezdo o mahovine i slame grade u grmlju, uz tlo. Potkraj proljeća ženka u njega snese najčešće pet maslinastozelenih, pjegavih jaja, na kojima ona i sjedi, dok mlade prehranjuju oba roditelja. Slavuja se teško može opaziti u prirodi, obično ga se vidi jedino kako ulijeće u grmlje, ali se zato iz grmlja ili drugog biljnog  pokrova često čuje njegov pjev. On je ptica selica, a zimu provodi u južnoj Africi.

JELEN
Jelen je snažna i velika životinja. Mužjaci su veći od ženki – košuta, a na glavi imaju veliko, široko razgranjeno rogovlje koje u proljeće odbacuju. Njihova kratka dlaka ljeti je crvenkasto-smeđe boje, a zimi postaje sivo-smeđa. Jeleni obitavaju u bjelogoričnim šumama s proplancima, i u ravnicama i u brdskim . Uglavnom su noćne životinje, koje se danju odmaraju u zaklonu. Košute se okupljaju u krda koja predvodi dominanta ženka. Mužjaci se okupljaju u manje skupine, osim tijekom jesenske sezone parenja, kada su samostalni i bore se za ženke. Tada mužjaci riču i muču, mlate rogovima po drveću i grmlju te hodaju jedan uz drugoga odmjeravajući snage. Kada se sukobe, zakvače se rogovima te se tako naguravaju i udaraju. Pobjednik osvaja harem ženki. Hrane se biljnom hranom, pasu travu i brste lišće. Na proljeće ženke kote jedno ili rjeđe dva pjegava mlada.

PAUK KRSTAŠ
Pauk krstaš spada u paučnjake – najstarije kopnene životinje koje udišu zrak pomoću cjevčica – uzdužnica. Prepoznatljiv je po oznakama u obliku križa na zatku, po čemu je dobio ime, te po prugastim nogama. Na glavi ima osam očiju te kliješta koja izlučuju otrovni sekret. Taj je sekret, međutim, posve bezopasan za ljude. Ima četiri para za hodanje, s tim da je kod mužjaka posljednji par preobražen u uređaj za parenje. Obitava u bjelogoričnim šumama i vrtovima. Njegove mreže mogu imati promjer veći od 50 cm, okruglog su oblika, a građene su tako da se od središta pružaju linije i spirale od paučine. U tu se mrežu ulove kukci, kojima se pauk krstaš hrani tako da u njih najprije izlučuje probavne sokove koji ih razgrade, nakon čega ih usisava poput tekućine. Ženka je veća od mužjaka. Nakon oplodnje ona odlaže jajašca u svileni kokon, odakle izlaze mali pauci.

MRKI TVOR
Ovaj predstavnik porodice kuna najčešće obitava u šumama, često uz vodu,ali i uz poljoprivredna područja te naselja. Živi samostalno, samo ponekad u obiteljskim skupinama koje čine mužjak, ženka i njihovi mladunci. Mužjaci brane svoj teritorij isto kao i ženke, ali se teritoriji mužjaka i ženki preklapaju. Tvorovi su spretne životinje koje dobro trče, penju se i plivaju. U opasnosti izlučuju smrdljivu tekućinu iz žlijezda smještenih uz analni otvor. Uglavnom su aktivni noću, premda se ponekad kreću i danju. Hrane se miševima, štakorima, drugim malim sisavcima, žabama, ribama, a ponekad kukcima i voćem. U proljeće se tvorovi pare, nakon čega ženke kote do sedam slijepih mladunaca u jamu. Jedna vrsta podvrsta mrkog tvora, tzv. Feret, udomaćena je te ju po cijelom svijetu ljudi drže kao kućnog ljubimca.

HRASTOV GUBAR
Ovo je srednje velik noćni leptir. Ženka je zdepasta, ima kratka krila i ne može letjeti,dok mužjak ima široka krila sivo-smeđe boje i dobro leti. Ženke hrastovih gubara na koru stabla polažu nakupine jajašaca pokrivene dlačicama sa zatka. Iz jaja se razvijaju brojne gusjenice, čije je tijelo živo obojeno i prekriveno dlačicama. Ako se te dlačice dodiruju, mogu izazvati alergijske reakcije. Ličinke se u grupama hrane hrastovim lišćem. Pojedinih godina, kada su izrazito brojne, mogu potpuno obrisati velike komplekse hrastovih šuma  pričiniti znatne štete. Ponekad napadaju i voćnjake. Nakon dva mjeseca gusjenice se zakukulje te se početkom ljeta preobraze u odrasle leptire. Nemaju rilo i ne hrane se. Hrastov gubar je jedan od najvećih štetnika na šumama i voćnjacima, čijim se gusjenicama hrane samo neke ptice.

SMREKOV POTKORNJAK
Potkornjaci su kukci, koji u odraslom stadiju imaju cilindričan oblik tijela te zaobljena prsa koja prekrivaju najveći dio glave. Ispod tvrdog pokrilja smješten je stražnji par opnastih krila za let. Ženke smrekovog potkornjaka grade tunele ispod kore smreke i u njih odlažu jajašca. Kad se ličinke razviju, one grizu stvarajući brojne tunele. Svaki tunel završava izlaznom rupicom iz koje izlijeće razvijeni kukac. Kada napadaju drveće, smrekovi potkornjaci u njega unose gljivice, zbog kojih drvo ne može lučiti tvari za obranu od potkornjaka i na kraju umire. Međutim, da bi u tome uspjeli, potkornjaka koji napadaju jedno stablo treba biti mnogo pa stoga oni luče posebne kemijske tvari nazvane feromoni koje osjećaju drugi potkornjaci pa, čak i ako su prilično daleko, dolaze do tog stabla. Osim toga, feromonima se međusobno privlače mužjaci i ženke.

VELIKI DJETLIĆ
Ovo je ptica stanarica koja najčešće živi u crnogoričnim šumama, a dolazi i u bjelogoričnim te miješanim šumama, voćnjacima, parkovima i velikim vrtovima. Ima kratke noge s dugim prstima od kojih su dva okrenuta prema naprijed, a dva prema nazad (većina ptica ima tri prsta usmjerena prema naprijed, a jedan prema nazad). Zahvaljujući položaju prstiju te tvrdim perima u repu, vješto se penje po stablima. Snažnim kljunom buši koru drveća te dugim, ljepljivim jezikom s kukcima ispod nje izvlači ličinke kukaca kojima se hrane. Osim toga, jede plodove, bobice, sok drveća, odrasle kukce i mladunce drugih ptica. Gnijezdi se u dupljama drveća koje sama izdubi pa se na početku sezone gniježđenja često mogu čuti glasni bubnjeviti udarci kljuna o stablo. Ženka u gnijezdu snese šest bijelih jaja, na kojima češće sjedi mužjak. O mladim ptićima se brinu i mužjak i ženka.

GAVRAN
Gavran može biti dug do 65 cm, s rasponom krila većim od 1 m. Ima čvrste noge te dobro hoda, a uobičajeni let mu je trom i često jedri na zračnim strujama. Međutim, u doba parenja, izvodi zadivljujuće akrobacije u zraku. Obitava na raznolikim staništima: u šumama, na morskim liticama, planinskim grebenima, u tundri itd. Također se i hrani vrlo različitom hranom: kukcima i drugim malim životinjama, sjemenkama, plodovima ali i strvinama. Stanarica je. Na visokim stablima ili u udubinama stijena, u rano proljeće, radi veliko gnijezdo u kojeg ženka snese do sedam zeleno-plavih pjegavih jaja. Na njima sjedi samo ženka, dok je mužjak hrani, a o mladima brinu oboje. Kad se jednom spare, mužjak i ženka gavrana obično ostaju zajedno cijeli život. Kao i ostale vrane, gavrani mogu oponašati zvukove iz okoliša, a smatra se i da su vrlo inteligentni te imaju najveći mozak među pticama.

CRVENI ŠUMSKI MRAV
Ovaj zadružni kukac živi u velikim organiziranim zajednicama koje mogu sadržavati do 250 000 mrava. U opasnosti oni agresivno brane svoj teritorij. U svakoj koloniji osim kraljice, žive radnici i vojnici, a to su spolno zakržljale ženke. Mravinjake grade u trulim stablima, zemlji ili prave humke od raznih skupljenih komadića. Obitavaju u listopadnim i crnogoričnim šumama. Hrane se pretežno sitnim beskralješnjacima, ali boljom hranom, a zimi se zavuku u dublje dijelove mravinjaka i miruju. U proljeće kraljica snese brojna jajašca, a radnici njeguju ličinke. Najprije se iz jajašca razvijaju mužjaci. Neka jaja radnici bolje hrane i njeguju te iz njih izlaze kraljice dok iz ostalih izlaze radnici. Krilati mužjaci i ženke se pojavljuju ljeti te formiraju svadbene rojeve i pare se u letu. Nakon toga ugibaju, a oplođene ženke osnivaju nove mravinjake.

JELENAK
Jelenak je vrlo velik kukac čije je tijelo prekriveno čvrstim
i glatkim hitinskim oklopom smeđe-crne boje. Ima dva para krila od kojih je prvi par tvrd i prekriva zadak, a ispod njega se nalazi sklopljen drugi par opnastih krila za let. Mužjaci su veći od ženki i imaju veliku gornje čeljusti razgranate poput jelenjeg rogovlja, kojima se bore za ženke. Jelenci žive u hrastovim šumama. Jaja polažu u
trulo drvo ili korijenje, a iz njih se izvale ličinke grčice. One imaju crvoliko, deblo i mekano tijelo s tri para malih nogu i snažnim, kratkim kliještima. Tim kliještima one buše hodnike u hrastovom drvu kojim se hrane, a prezimljuju u tlu. Za pet godina se preobraze u odraze u odrasle jedinke. Odrasli su aktivni u sumrak, a hrane se nektarom i drugim biljnim tekućinama. Ova je vrsta nekad bila vrlo česta, ali postaje sve rjeđa zbog nestanka prirodnih staništa.


KUKAVICA
Kukavica je ptica sivkasto obojenog tijela s crno ispruganom donjom stranom, dugog repa i kratkih, šiljastih krila. Gnijezdi se u šumama čitave Europe i Azije, dok zimuje u Africi i južnoj Aziji. Kukavice su paraziti u leglima ptica jer tijekom gniježđenja polažu jaja u gnijezda drugih ptica. Mogu snijeti i do 25 jaja u gnijezda različitih domaćina. Jaja kukavice su po bojama vrlo slična jajima domaćina, međutim mladunci su mnogo veći i jači. Nakon izlijeganja, ptić kukavice iz gnijezda domaćina izbaci sva njegova jaja i mlade te tako ostaje jedina ptica u gnijezdu. Čestim glasanjem i otvaranjem kljuna mlada kukavica navodi svoje domaćine da joj dovode sve više hrane pa vrlo brzo raste te je često i veća od odrasle ptice koja ju prehranjuje. Odrasle kukavice se hrane velikim kukcima i gusjenicama. Glasaju se karakterističnim kukanjem, po čemu su i dobile ime.

VJEVERICA

Vjeverica je okretna i brza životinja koja najčešće živi u crnogoričnim šumama ,ponekad obitava i u miješanim šumama te po vrtovima i parkovima .Prepoznatljiva je i poznata po svom dugom, kitnjastom repu. Obojenje krzna varira od narančastog do gotovo potpuno crnog. Na prstima ima pandže pomoću kojih se vješto penje i trči po stablima, a vrlo spretno može kakati s grane na granu. Aktivna je isključivo danju. Hrani se sjemenkama, šumskim plodovima, gljivama i mladicama, ali i jajima te mladim pticama. U krošnjama stabala ili u dupljama gradi kuglasto gnijezdo od grana povezanih travom i obloženih mahovinom. Ženka nekoliko puta godišnje koti 2 do 5 mladunca koji nakon 10-ak tjedna postaju samostalni. Vjeverice ne spavaju zimski san , već se zimi hrane zalihama koje su skupile tijekom ljeta ,a one koje žive daleko na sjeveru, zimi sele u južnije krajeve.
     
KUNA ZLATICA
Kuna zlatica se od ostalih kuna lako može razlikovat po blijedožutoj mrlji smještenoj ispod vrata, dok su joj ostali dijelovi tijela prekriveni tamnosmeđom dlakom. Živi u crnogoričnim i miješanim šumama većinom u planinama, ali  u nizinskim područjima. Zahvaljujući oštrim pandžama dobro se penje po stablima, a čupav rep joj služi za održavanje ravnoteže na granama. Vrlo je spretna na drveću te može izvoditi svakakve vratolomije. Lovi male glodavce , ptice i žabe, a hrani se i kukcima te šumskim plodovima. Većinu plijena nalazi na tlu. Noćna je životinja, premda se ponekad kreće i danju. Pari se ljeti, a tek sljedećeg proljeća ženka koti do šest mladunaca. Njih othranjuje u šupljini stabla ili u napušteno gnijezdu ptica ili vjeverica. Zbog lijepog krzna ljudi su je puno lovili, što je, uz gubitak staništa glavni uzrok da su ove životinje sve rjeđe.

EUROPSKI RIS
Europski ris je najveća europska mačka  i najveći od svih risova, a može biti težak i do 38 kg. Njegovo snažno tijelo  na dugim nogama  prekriveno je kratkim krznom. Ris je prvotno naseljavao prostrane , miješane šume, ali ga je čovjek potisnuo na otvorena šumska područja pa ina kamenite planinske padine . Dolazi u tajgama, ali planinskim crnogoričnim šumama. Danju većinom miruje na suncu, a aktivan postaje nakon  zalaska sunca. Dobro se penje i skače , ali rijetko trči pa plijen lovi iz zasjede. Hrani se pticama i sisavcima , a često plijen su mu jeleni . Mužjaci žive samostalno , osim u doba parenja . Ženke kote najčešće 3 mlada u brlogu  u šupljini stabla ili pukotini stijene , a zatim  ih vode sa sobom . Ris je  nekad bio široko  rasprostranjen a vrsta ,  no danas je uslijed lova gotovo istrijebljen . U Hrvatskoj je bio posve nestao, a prije nekoliko godina je ponovno unesen .

CRVENI ŠUMSKI MRAV
Ovaj zadružni kukac živi u velikim organiziranim zajednicama koje mogu sadržavati  i do  250 000 mrava. U opasnosti oni agresivno  brane svoj teritorij. U svakoj koloniji osim kraljice , žive radnici i vojnici , a to su spolni zakržljale ženke. Mravinjake grade u trulim stablima, zemlji ili prave humke  od raznih skupljenih komadića . Obitavaju  u listopadnim i crnogoričnim šumama. hrane se sitnim beskralješnjacima  , ali i biljnom hranom, a zimi  se zavuku u dublje dijelove  mravinjaka i miruju . U proljeće kraljica snese brojna jajašca , a radnici njeguju ličinke. Najprije se iz jajašca razvijaju  mužjaci . Neka jaja radnici bolje njeguju i hrane te iz njih izlaze kraljice  dok iz ostalih izlaze radnici. Krilati mužjaci i ženke se pojavljuju ljeti  te formiraju svadbene rojeve i pare se u letu. Nakon toga mužjaci ugibaju  a ženke osnivaju nove mravinjake.

ŠKANJAC
Duljina tijela škanjca je oko 50 cm, a težina do 1 kg. Velika krila i širok, kratak rep su prilagodbe za jedrenje na zračnim strujama (termalima) . Ženke su u pravilu malo veće od mužjaka. Noge su mu kratke sa snažnim kandžama. Obojenje znatno varira od svijetlog do potpuno tamnog. Ovo je najčešća ptica grabljivica u Europi, a hrani se miševima, voluharicama, kukcima, gujavicama itd. Živi na rubovima šuma, gdje gradi gnijezda, a često se može vidjeti kako u krugovima leti u otvorenim poljima i ravnicama te u niskom letu napada svoj plijen. Sluh mu je vrlo istančan i njime također otkriva plijen. Početkom proljeća ženka u gnijezdo snese najmanje tri  jaja. Na njima sjede i mužjak i ženka, a iz njih se izliježu čučavci – mladi ptići koji su slijepi goli i potpuno ovisni o roditeljima koji im donose hranu. Tek nakon četrdesetak dana oni postaju samostalni.

 

 





[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju