preskoči na sadržaj

Osnovna škola Popovac

Login
Tražilica

Naš školski grb

KATALOG INFORMACIJA

Godišnje izvješće o provedbi ZPPI za 2016. godinu, nalazi se u privitku.

Financijsko poslovanje

Priloženi dokumenti:
PRAVILNIK - JEDNOSTAVNA NABAVA.pdf

Učimo zajedno

Za osmaše!

eLektire

Hrvatska enciklopedija

Hrvatski pravopis

Jezični savjeti

Pohvale našem webu

 

Instagram škole

Twitter škole


Općina Popovac

Brojač posjeta
Ispis statistike od 30. 11. 2010.

Ukupno: 1676840
Danas: 89
Eko škola

Facebook škole

Šumsko štivo
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
Slavonska šuma Josipa Kozarca
Autor: ADRIJANA KALČIĆ, 30. 9. 2011.

U blistavom krugu hrvatskih pripovjedača iz razdoblja realizma književno djelo Josipa Kozarca (Vinkovci, 1858. - Koprivnica, 1906.) i dan-danas je jedno od najživotvornijih. Napisao je brojne pripovjetke o slavonskom načinu života, no okosnica svih njih može biti i tema šuma. Priča nam Kozarac o njezinim bogatstvima i mnogim bogatim strancima koji su u njima vidjeli bogatstvo, te nam kroz metaforu šume i njezina izrabljivanja prikazuje i propast slavonskih mještana. Šume tematizira u pripovjetci Teni, a jednu je i naslovio prema ovim slavonskim bogatstvima - Slavonska šuma. Kako je Kozarac opisao slavonsku šumu pogledajte pod opširnije, a svi ćete ju pročitati u obveznoj srednjoškolskoj lektiri.


Kad god sam pošao tom šumom, svaki put sam nešto nova vidio, nešto nova naučio; nije ona crna, gluha, mrtva, kako no se izdaleka na obzorju crta i prikazuje, nego u njoj diše život i svijet izvoran, naravan, gdje kao nigdje priroda uprav na očigled stvara i ništi, nagađa i popravlja. Za onoga, koji prolazi njom bez srca i čuvstva, bez smisla za divnu mudrost prirode, ostat će ona dakako mrtvom šumom, bolje rekući prostorom, drvljem obraslim; ali tko razumije sve one tajne glasove, koji oživljuju šumski prostor, gdje se nježna pjesma miješa sa izumirućim vapajem, gdje tisuća raznih glasova i odjeka, sad sitnih i tankih, sad krupnih i dubokih, sad milih i ugodnih kao ikoja glazba, sad bolnih kao uzdah jadne matere, - taj će se smatrati nekako bližim sebi i svojima čuvstvima u tom polutamnom, velebnom prostoru.





[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju