Nova nastavna godina u našoj je školi započela jednim posebnim zadatkom – činiti dobra djela i biti oslonac drugome. Učenici 3. razreda dobili su lijepu i odgovornu ulogu: postali su „anđeli čuvari“ učenicima 1. razreda. Svaki je trećaš dobio ime jednog prvašića kojemu je tijekom prvih školskih dana bio prijatelj, pomoćnik i oslonac. Njihov zadatak nije bio težak zato što je tražio velike stvari. Upravo suprotno – tražio je male znakove pažnje.
Trećaši su prvašićima pokazali gdje se nalaze učionice, toalet i blagovaonica, pomagali im nositi torbe, obući jakne i vezati vezice. Pozivali su ih na igru tijekom odmora kako nitko ne bi ostao sam, a kada bi se pojavila pokoja suza, bili su tu da pruže ruku, zagrljaj i riječ utjehe.
Tako su naši najmlađi učenici već prvih dana škole mogli osjetiti da nisu sami i da u školi imaju nekoga kome se mogu obratiti. A naši trećaši naučili su nešto još važnije: da biti velik ne znači samo biti stariji ili viši. Biti velik znači primijetiti drugoga, pomoći mu, ohrabriti ga i učiniti da se osjeća prihvaćeno.
Ova je aktivnost pokazala kako se vrijednosti poput dobrote, odgovornosti, solidarnosti, empatije i prijateljstva mogu učiti na najljepši način: življenjem i vlastitim primjerom. Ponekad je za veliko dobro djelo potrebno samo malo vremena, pružena ruka i spremnost da nekome kažemo: „Tu sam. Možeš računati na mene.“ Naši mali anđeli pokazali su nam da dobrota nema velike godine. Ona počinje već u školskim hodnicima – jednim osmijehom, jednom pomoći i jednim dobrim djelom.
Sanja Kopunović Legetin, vjeroučiteljica
