U životu dođu bolni trenuci rastanka kada nas, zbog starosti, bolesti ili tragičnih događaja, napuštaju naši voljeni. Njihov ovozemaljski život završava, ali nas tješi i nosi nada u ponovni susret s njima. Čuvamo ih u svojim srcima i mislima, spominjemo ih u razgovorima i s ljubavlju se prisjećamo zajedničkih trenutaka. Ipak, postoji posebno vrijeme u godini kada im posvećujemo osobitu pozornost. To je Dušni dan: dan molitve i sjećanja na sve naše pokojne, povodom kojeg su učenici naše matične i područnih škola, u pratnji svojih učitelja, tradicionalno posjetili mjesna katolička i pravoslavna groblja. Tom su prigodom odali počast dragim pokojnicima te se prisjetili važnosti molitve za one koji više nisu s nama.
Tijekom posjeta razgovarali su o važnosti čuvanja uspomene na preminule, molitve za njihove duše te o običajima uređenja grobnih mjesta i njihova ukrašavanja cvijećem i svijećama. Okupljeni kod zajedničkoga križa, zajedničkom su molitvom iskazali poštovanje i zahvalnost svim pokojnima, a potom se uputili prema grobovima članova svojih obitelji i drugih dragih osoba kako bi zapalili lampione i u tišini se prisjetili onih koji su ostavili trag u njihovim životima.
Posebno plemenit čin naših učenika bio je paljenje svijeća na grobnim mjestima na kojima nije bilo cvijeća ni upaljenih svijeća. Tim su jednostavnim, ali duboko dirljivim činom pokazali suosjećanje, pažnju i poštovanje prema onima kojih se možda više nema tko sjetiti ili čiji bližnji nisu u mogućnosti brinuti o njihovu posljednjem počivalištu. Njihova su mala djela dobrote podsjetila da svaki čovjek zaslužuje dostojanstvo, a svaka uspomena mjesto u našim srcima.
Ovaj nas je dan podsjetio da ljubav i sjećanje ne prestaju odlaskom naših najmilijih. Kao kršćani, vjerujemo da smrt nema posljednju riječ, nego nas vjera vodi prema nadi u uskrsnuće i vječni život. Molitvom, sjećanjem i djelima dobrote naši su učenici pokazali da svaki mali plamen svijeće može biti znak velike ljudskosti, pažnje i ljubavi: plamen koji simbolično povezuje zemlju i nebo, nas koji se sjećamo i one za kojima čeznemo.
Više fotografija pogledajte OVDJE!
Sanja Kopunović Legetin, vjeroučiteljica
