U Područnoj školi u Kneževo već se niz godina sustavno njeguje i didaktički osmišljava pokladna povorka kroz selo kao oblik očuvanja nematerijalne kulturne baštine. Polazeći od lokalne tradicije tzv. malih fašangi, škola svake godine organizira pokladne ophode učenika, čime se tradicijski obrazac prenosi u suvremeni odgojno-obrazovni kontekst.
Poklade se definiraju kao običaje godišnjeg ciklusa najbliže kazalištu, s jasno izraženim magijskim i kritičkim komponentama. Dok magijski tip poklada upućuje na odnos čovjeka i prirode (zazivanje plodnosti, dolaska proljeća), kritički tip usmjeren je prema društvu te kroz humor i maskiranje prokazuje društvene devijacije (Lozica 1996: 45). Upravo ova druga komponenta posebno je pogodna za školsku interpretaciju jer omogućuje učenicima razvoj kritičkog mišljenja, ali i kreativno izražavanje kroz simboličke uloge.
U kontekstu Baranje, pokladni običaji snažno su povezani s etničkom i subetničkom strukturom stanovništva. Iako je šira regija poznata po tradiciji buša – karakterističnom obliku maskiranja šokačkog stanovništva, u selima Općine Popovac takav tip ophoda nije bio dominantan. Razlog tomu leži u činjenici da su ova sela većinom kolonizirana stanovništvom iz drugih hrvatskih regija – Zagorja, Međimurja i Dalmacije – što je rezultiralo drukčijim oblicima pokladnih običaja, bližima maškarama, svatovskim povorkama i drugim varijantama kritičkog tipa karnevala.
Posebno je važno istaknuti tradiciju malih fašangi, u kojima sudjeluju djeca, najčešće maskirana u jednostavne, improvizirane kostime, često uz zamjenu rodnih uloga i naglašenu elementarnu teatralnost. Upravo taj model predstavlja temelj školskih pokladnih aktivnosti u Kneževu. Učenici kroz povorku preuzimaju uloge, maskiraju se, obilaze selo i simbolički sudjeluju u zajedničkom ritualu koji istovremeno ima edukativnu i društvenu funkciju.
U posljednjim godinama škola dodatno razvija ovaj model. Tako je 2024. godine organizirana svatovska pokladna povorka, što odgovara tradicijskim oblicima ophoda u koloniziranim selima Baranje, gdje se kroz poklade često insceniraju svadbene scene kao oblik društvene satire. Prošle godine naglasak je bio na samostalnoj izradi maski, pri čemu je tema bila boja, čime se poticala kreativnost, likovno izražavanje i simboličko promišljanje identiteta.
Ove godine učenici su se predstavili kao kraljevi i kraljice, čime se dodatno naglašava element igre, simbolike moći i društvenih uloga – što je također u skladu s karnevalskom logikom privremenog obrata društvenih hijerarhija.
Pokladne aktivnosti u školi organiziraju učiteljica razredne nastave Lidija Štimac i učitelj Povijesti i Hrvatskoga jezika Željko Predojević. U početku su se provodile u sklopu projekta Lokalna baština, dok su danas integrirane u aktivnosti cjelodnevne škole (B1 i A2), čime dobivaju jasnu pedagošku strukturu i kontinuitet.
Ovakav pristup pokazuje kako škola može biti aktivni nositelj i reinterpretator tradicije. U uvjetima postupnog nestajanja običaja u svakodnevnom životu, njihovo premještanje u obrazovni kontekst ne znači njihovu folklorizaciju u negativnom smislu, nego upravo suprotno – njihovu revitalizaciju kroz iskustveno učenje. Pokladna povorka u Kneževu tako postaje prostor susreta tradicije i suvremenosti, igre i učenja, lokalnog identiteta i pedagoške inovacije.
Učitelj Željko Predojević
Literatura:
Lozica, Ivan. 1996. Folklorno kazalište: Zapisi i tekstovi. Zagreb: Matica hrvatska.
Forjan, Josip. 2010. „Pokladno odjevanje baranjskih Hrvata.“
